Dvije ilustracije „San” i „Ručak” su minijature i dio triptiha koji prikazuju scene iz mog djetinjstva. Treča u nizu zove se „T-Rex” i prikazuje igru sa dinosaurom. Sve tri su zapravo autoportreti i osvrt na mene kao klinca. Kada bih nekome morao opisati neke scene iz djetinjstva možda bi samo prepričao ove. Možda sa manje melankolije. Sad kad gledan na te radove vidim da u sebi imaju notu melankolije zapravo no to nije bilo namjerno.
Dinosauri se pojavljuju kao motiv jer sam u tim godinama želio biti paleontolog i mogao sam cijeli dan pričati o tome... Kada bih nekome morao opisati neke scene iz djetinjstva možda bi samo prepričao ove.
Dinosauri se pojavljuju kao motiv jer sam u tim godinama želio biti paleontolog i mogao sam cijeli dan pričati o tome kada je koji živio, kako se zvao i iz kojeg je razdoblja bio. Isto tako u ilustraciji „Ručak” mogu reči da sam točno takav i bio. Potpuno odsutan od ručka, pored paleontologije i Jurskog parka bio sam također lud za autima. Imao svoju kolekciju i stalno bi sanjario o tome kako se vozim u svakome od njih. Imam osječaj da sam tada znao više o automobilima nego danas. Promijenio sam se iako još uvijek mislim da je voziti auto jedna zabavnijih stvari. Ilustracije su jednostavne i prikazuju scene bez nekog dubljeg značenja iako bi se to namjerno moglo navuči ili izčitati. Početkom studija na akademiji često sam se bavio crtanjem autoportreta više zbog crtačke vježbe. Kasnije kao na primjer u ovom slučaju stavio sam autoportret u kontekst djetinjstva. Taj triptih, zapravo ova dva rada su impresija iz razdoblja dinosaura, autiča i sanjarenja.