Rad je nastao, mada nastaje i dalje, kao serija modularnih ilustracija koje veže ista osnova – wireframe u stilizovanoj formi ikone „like”-a. Forma je, zapravo, i bila polazište za ovu ilustrativnu analizu, s ciljem da se na različite načine tretira sav taj prostor koji ova „ikona” nudi. Zašto isključivo ilustrativna analiza? Prije svega, nisam htio zaći u zamku neke pseudosociološke kritike sveopšte, neminovne upotrebe ovog simbola. Svu trivijalnost koju ti aspekti pružaju sam ostavio po strani, i pokušao tretirati simbol kao obrazac u kom će se data forma „zaokupiti” na neki neočekivan način. Takođe, nije bilo u pitanju prosto popunjavanje prostora korišćenjem određenih tekstura, gdje bi vrlo brzo došlo do zasićenosti, ali i do ispraznog apstrahovanja date forme.
Svu trivijalnost koju ti aspekti pružaju sam ostavio po strani, i pokušao tretirati simbol kao obrazac u kom će se data forma „zaokupiti” na neki neočekivan način.
Cilj je bio dati svakom sledećem „like”-u novo lice, kroz različit tretman u svakoj od ilustracija, a opet sa dodatnim ograničenjima u smislu upotrebe linije jednakog intenziteta, kao i „Facebook” palete boja. Drugim riječima, kreiran je standard, sa jasnim smjernicama, i itekako zadatim okvirima. Možda samo prva po redu, „Like dispersal”, je od svih do sada nastalih ilustracija, zadržala to izvorno lice, simbol sam po sebi, koliko god da je akcenat na direktnoj, skoro pa organskoj dezintegraciji jednog takvog simbola. Svaka sljedeća ilustracija je izuzimala bilo kakvu relaciju sa simbolom „like”-a u užem smislu, i fokusirala se na osvajanje ovog ograničenog prostora na različite načine, i sa različitim pristupom: od grotesknog, pomalo bizarnog (kao što je „Deceased Like”, ili nešto drugačiji pogled na pokojnika), rudimentarnog („Animals Be Like”, to jest univerzalno – životinjska ikonica), narativnog („Unexpected Like”) ili pak u nekom čudnom spoju narativnog i heraldičkog („Celebrating Love Of 366 Likes”, odnosno, čudna ljubav lisice i zmaja). Što se same tehnike tiče, sve ilustracije su, prvobitno, brzo skicirane, jedna za drugom, da bi svoj konačan oblik dobile kroz Adobe Illustrator, kao vektorske ilustracije, sa kvadratnom osnovom. Takav oblik je omogućio najširi spektar primjene: iako su prvobitno objavljivane na web-u, ili koncipirane kao stikeri malog formata, ovog ljeta su, neočekivano, štampane i izložene u velikom formatu, na zidinama Starog grada u Budvi, na zajedničkoj izložbi sa koleginicama Ivanom Vujošević i Jelenom Tošković, u okviru festivala „Budva Grad Teatar”.