Budleigh Salterton nemogućeg izgovora mali je grad pokraj mora u britanskoj regiji Devon, poznatoj po 153 km dugačkim crvenim klifovima iz Mezozoika u kojima se kriju uspavana sjećanja i kosti dinosaura. Grad broji oko 6 000 stanovnika, mnogostruko više turista, strme ceste, široku plažu, uređene vrtove, klupe u spomen mrtvima i, moguće samo u mojoj mašti, jedan Starbucks. Budleigh Salterton moj je prvi posjet Velikoj Britaniji.
Budleigh Salterton mali je grad pokraj mora u britanskoj regiji Devon, poznatoj po 153 km dugačkim crvenim klifovima iz Mezozoika u kojima se kriju uspavana sjećanja i kosti dinosaura.
Išle smo kod E. u Exeter padala je kiša, tamo uvijek pada kiša. Jesen je bila duga, djeca su jezdila po kućama uz trick or treat (mi smo se počastile Guinnessom). Željela sam vidjeti more. Jako sam željela vidjeti more, kanal, i u daljini prepoznati obrise kontinenta. Tog je dana zasjalo sunce vozile smo se pola sata šumom do pukotine u pejzažu, do plaže. Sjećam se da je more bilo zeleno, a stijene visoke i narančaste. Sjećam se da smo hodale po plaži a pod nogama su nam se migoljili veliki crveni nasukani rakovi. Sjećam se da sam fotografirala drvene kućice uz obalu i poglede (uvijek fotografiram poglede). Popele smo se na jedan omanji klif moj mali grad pokraj mora otvorio se pred nama uz sunce u zenitu. Sjećam se boja. Teških, gustih, zasićenih boja. A kad je sunce zašlo, okrenule smo leđa moru i vratile se u jesen Exetera.