Turisti

Tko su oni?
Kako su se pojavili?
Što su svojim dolaskom prouzrokovali?
Migolje se prema našim idiličnim plažama, prema našim domovima, kalama i kaletama.
Prema nama, k’nama, da bi bili s nama.
A mi?
Nismo ih uspjeli, ili nismo htjeli, spriječiti ih da nas osvoje i pokore.
Iz godine u godinu sve ih je više, a kvazi-milja zovemo ih „hodočasnici“ ili „furešti“.
Namnožili se u tolikom broju da od njih sebe ne vidimo.
Dočekujemo ih oduševljeno, a ispraćamo tugom.
Mi smo im: domaćini, suputnici, sluge pokorne, barkarioli, braća i ljubavnici… sve ono što oni žele i ne žele.
Oni kao da mogu kupiti nas i sve od nas!
Mi smo izvrnuta slika nas samih, a ni oni nisu ono što misle.
Što smo, tko smo i gdje smo?

(Todorović, D. Za turizam Brača djelo Ante Vidoševića. Bol: M. Vidošević, 1998.)

BIJELA KUĆA je stroj za život lokalca, koji bi u njoj mogao živjeti, i turista visoke klase, koji bi u njoj mogao uživati. Nalazi se u malom mjestu Sutivanu na srednjedalmatinskom otoku Braču i pripada ciklusu suvremenih sutivanskih kuća Arhitektonskog biroa Lukšić i Visković. Ona predstavlja pokušaj jednostavnosti u šumi nekritičkog trendovskog minimalizma, i samo je argument i posljedica vala suvremenog arhitektonskog izraza kojim je, u nedostatku kritičkih medija, došlo do novih problema u prostoru – ishitrenih i nepromišljenih formi. Zato je ova kuća nastala kao odgovor na pučku arhitekturu u kontekstu suvremenosti.

Gledati u nebo plivajući leđno, a u isto vrijeme biti natkriven, mora da je užitak.

„Danas u 21. stoljeću kada su pučki arhitektonski elementi luksuz, a ne nužnost življenja i gdje nažalost imamo “dvoje“ investitora, jednog vođenog konceptom €xm² i drugog u zanosu pučke arhitekture, ali tek u domeni kopiranja, pitamo se što je sa današnjim vremenom i što će reći naši budući naraštaji? Je li arhitektura zapis vremena u kojem živimo?“ (Berislav Lukšić)

„Arhitektura je izravna projekcija društvenih, socijalnih, političkih i gospodarskih realiteta vremena u kojem nastaje.“ (Neven Šegvić)

Kako je mjesto Sutivan smješteno na sjevernoj strani otoka gdje se pogled pruža na more, a sunce dolazi s leđa, razmišlja se o konceptu koji uvažava oba uvjeta. Stvaranjem introvertiranosti ogradnim zidovima dvor postaje sastavni dio kuće, a nastaje prožimanje unutrašnjeg i vanjskog prostora pogodnog za naše podneblje koje omogućava boravljenje na otvorenom velikim dijelom godine.

Hlad, sunce, pogled, more, osnovni su elementi iz kojih je ova kuća nastala. Budući da je njen bogat program zahtijevao izdašnu površinu, pomiren je s mjerilom malog mjesta rastavljanjem na tri volumena različitih funkcija izmaknuta po vertikali. U suterenu se tako nalaze servisni prostori kuće u vidu garaže, konobe, wellnessa, kućnog kina i spremišta, u prizemlju se nalazi dnevni dio s jednom spavaćom sobom i praonicom, a na katu još tri spavaće sobe, svaka sa svojom kupaonicom.

Masivni suterenski trakt sa „prljavim“ sadržajima i grubom obradom tamnih zidova svojih volumena uzdiže kuću na platformu i radi jasnu podjelu između servisa i života. On je ekstenzija lokalnih cesta, kvrgavog i neurednog konteksta, on unosi nemar mjesta i predstavlja „prljave cipele“ nogu koje uzdižu čiste bijele volumene.

U tim bijelim volumenima, horizont kuće prolazi kroz prizemlje do južnog dvora da ga osunča i ugrije pa se vrati nazad na sjevernu terasu, brodsku palubu. Taj pogled na more sa sjeverne strane i osunčanje s južne strane uvjetuju etažu prizemlja gdje se kroz dnevni dio kuće spajaju južni dvor i sjeverna terasa, dok je arhaični prostorni plan morao biti zadovoljen arhetipskim volumenom kuće s kosim krovom. A bazen, on nije negdje iza kuće, on nije samo kada s vodom, on je punopravni oblikovni element koji hrabro prodire u volumen kuće i komunicira sa svim otvorenim i zatvorenim prostorima prizemlja. Bazen je u svakom slučaju luksuz, i skup je ako nije sastavni dio kuće. Gledati u nebo plivajući leđno, a u isto vrijeme biti natkriven, mora da je užitak.

U komercijalne svrhe, kuća je morala biti ekonomična, te je jednim detaljom (horizontalnim lajsnama u bijeloj žbuci) podrcrtala ideju volumena i konstruktivnih elemenata, pa je oku postala jasnija. U procesu gradnje ta NAKUPINA BETONA pokazivala je samo prostorne vrijednosti, pa je zadatak različitih metoda obrade pročelja bio, naravno, u funkciji vizualnog.

IMPRESSENCE ( #162 ) © naziv rada : Bijela Kuća, autor : Berislav Lukšić, arhitekt (Arhitektonski biro Lukšić i Visković d.o.o.) ; saradnici: Vatroslav Visković, Ana Žabica ; tekst: Bruna Kovačević ; fotografija: Berislav Lukšić, Srđan Tutić, Bruna Kovačević; ; IMPRESSENCE ( #162 ) ; 09.08.2017. 18:14 Beograd; nominovana od strane #00 impressence