Projekat je nastao u dvoru tipične silbanjske kuće izgrađene pre više od jednog stoljeća, kuće bez vode i kanalizacije, bez sanitarnog čvora i kupaonice! Kuća i dvor smješteni su u centru starog dijela naselja čiju urbanističku strukturu čine organski multiplicirane stambene jedinice. Dvor je omeđen kućom kojoj pripada, susjednim dvorom, putem i kućom kojoj ne pripada. Ova potonja zauzima najdužu frontu dvora i unosi zabunu u percepciju vlasničkih odnosa. Ista ima nekoliko manjih otvora orijentiranih na dvor, te tako prisvaja i dio njegove intime. Nelagoda je zapravo uzajamna, bilo pojavna, zvučna ili mirisna.
Niz identičnih betonskih volumena multipliciran je u pravilnom ritmu. Svaka kućica zasebno udomljuje po jedan „nereprezentativan“ sadržaj (roštilj, prostor za hidrofor, perilicu za rublje i bojler, sanitarni čvor, tuš i spremište za alat).
Projektni zadatak je bio vrlo banalan: trebalo je riješiti bazičnu stambenu infrastrukturu, na otoku bez tekuće vode i kanalizacije. Dakle, trebalo je izgraditi gusternu, septičku jamu i sadržaje koji se na to naslanjaju te kuću osposobiti za ljetno korištenje. 5 kućica (tlocrtnih dimenzija cca 1×1,5m) izgrađenih u dvoru zapravo je ponavljanje već gotovo arhetipskog principa gradnje na ovim prostorima: princip koji servisnim i strogo utilitarnim sadržajima nemilice izgrađuje, dograđuje, prigrađuje dvorišni prostor. U ovome slučaju, niz identičnih betonskih volumena multipliciran je u pravilnom ritmu. Svaka kućica zasebno udomljuje po jedan „nereprezentativan“ sadržaj (roštilj, prostor za hidrofor, perilicu za rublje i bojler, sanitarni čvor, tuš i spremište za alat), a sve one zajedno oduzimaju prvenstvo kući kojoj ovo dvorište ne pripada, istovremeno poštujući dosjelo pravo njezinih otvora. Izgrađene su od betona, materijala koji vremenom stari, poput kamena ili poput žbukanog zida sa ispranom bojom nanešenom pred jedno stoljeće. Tijekom dana, sunce na svom putu od istoka do zapada, izmjenama svjetla i sjene pokreće ovaj niz kućica i iz sata u sat stvara novu sliku.