Vrtić Maslačak u Krapinskim Toplicama smješten je u okruženju u kojem gusta izgradnja varijabilnog mjerila susreće netaknutu prirodu. Manje i veće obiteljske kuće, škola, crkva, društveni dom ali i veliki bolnički kompleks, stoje nasuprot prirodnom šumskom krajoliku. U ovoj poticajnoj in-between situaciji, na obronku šumovitog brega, vrtić je koncipiran kao slojeviti prostorni okvir za odrastanje, igru i učenje, u snažnom dijalogu sa svojim prirodnim i urbanim kontekstom.
Prostor je projektiran kao didaktički instrument; mali korisnici otkrivaju kuću (ali i okolinu) kroz kretanje, stalne promjene perspektive i višestruke transparencije.
Odabrana zrakasta tipologija odgovor je na zatečeno „stanje između“– iako se mjerilom nastavlja na okolni niz zgrada društvenog standarda, na razini pojedinog segmenta reflektira mjerilo okolne usitnjene stambene izgradnje. Kuća svojim krakovima artikulira parcelu formirajući raznolike međuprostore (ulaz, odvojena igrališta vrtića i jaslica, stražnje ulazno i gospodarsko dvorište) te uokviruje i uvlači u njih dijelove konteksta. Jednostavna i jasno strukturirana prostorna organizacija kroz presjek prati nagib terena, tvoreći svojevrsnu unutarnju topografiju primjerenu vrtiću „na bregu”. Sve tako nastale prostorne razine povezuje sustav blagih rampi a objedinjuje i uravnotežuje jednolična, blago nagnuta krovna ravnina. Prostor je projektiran kao didaktički instrument; mali korisnici otkrivaju kuću (ali i okolinu) kroz kretanje (hodanje, penjanje i spuštanje), stalne promjene perspektive (ispod, iznad, pokraj…) i višestruke transparencije (nizanje planova i kadriranje konteksta). Prostorni odnosi, boje žuto-zelenog tonaliteta, projektirani namještaj i signalizacija pažljivo su i odmjereno oblikovani kako bi stvorili suvremeno i poticajno okruženje a djeci osigurali ravnotežu između osjećaja sigurnosti i otvorenosti, poznatog i novog…