Spomen obilježje Gordanu Ledereru nastalo je kao multidisciplinarni proces između dvije struke, arhitekture i kiparstva. Kroz tu dvojnost razvio se projekt koji objedinjuje različite pristupe istoj tematici sagledavanjem problematike kroz više aspekata, što prostornih što skulptorskih. Od samog starta bilo je jasno da je bazu projekta napravio sam Lederer odabirom lokacije na kojoj je posljednji put snimao. Izazov lokacije, Ćukur brda, s kojeg se pruža nevjerojatan pogled na dolinu rijeke Une postao je ishodište svih koncepata, manje ili više uspješnih. Diskusije i skice koje su obilježile većinu stvaralačkog procesa vodile su do koncepta koji je na kraju ostao čist i ogoljen od suvišnih slojeva značenja ili ekspresivnosti, ali opet pružajući mogućnost posjetitelju vlastite interpretacije viđenog.
Diskusije i skice koje su obilježile većinu stvaralačkog procesa vodile su do koncepta koji je na kraju ostao čist i ogoljen od suvišnih slojeva značenja ili ekspresivnosti, ali opet pružajući mogućnost posjetitelju vlastite interpretacije viđenog.
Spomen obilježje „Slomljeni pejzaž” sastoji se od pristupne staze i razbijene leće Gordana Lederera. Staza, koncipirana kao Ledererov put života, šifrirana je u betonske ploče položene u travu. Kodiranje je izvršeno na način da su betonske ploče „okovane” u crne čelične okvire filma svaka sa utisnutom godinom Ledererova života u negativu. Staza napeto prolazi kroz prirodni teren vodeći do zadnje ploče, memorijalnog platoa bez broja sa kojeg se promatra Ledererova razbijena leća. Klupa uz memorijalni plato je reducirana do maksimuma te je zapravo samo izdanak staze koji se lagano odigao od terena naznačujući kraj puta, završno uzdizanje pogleda, u realnom i prenesenom značenju. Kroz tekst „… sada kad mirom dišu kolovoška jutra sja kroz banijska praskozorja svijetla sjeta u očima Gordana Lederera…” posjetitelj ulazi u kontemplaciju. Sama leća, bačena u travu ispred platoa usmjerava pogled posjetitelja prema dolini hvatajući posljednje kadrove odabrane od samog Lederera. Staklena opna probijena hitcem iz snajpera na trenutak zaustavlja pogled posjetitelja suočavajući ga sa zbiljom događaja na toj lokaciji dok savršena linija kruga sugerira kontinuitet života kadrirajući pogled na isti pejsaž sniman prije 24 godine na tom istom mjestu. Iz doline, spomenik se dematerijalizira i postaje samo bljesak.