One Day Stand je objekt koji ide u susret nepopravljivoj ljudskoj prirodi, koja stavlja lijenost ispred reda ili estetike. Naša odjeća nošena jedan dan, ostaje neodlučno stajati na dionici između ormara i perilice. Nedovoljno je čista da bi ponovno našla svoje mjesto u ormaru i nedovoljno prljava da bi stala u red za pranje. Tako se na stolicama, foteljama i daskama za peglanje, počinju javljati pokreti nesvrstane odjeće, dok ih konačno ne slomi naša katarzična odluka za uvođenjem reda u garderobi i životnom prostoru. Ovaj skulpturalno-utilitarni spomenik podignut je u spomen na sve stolice pale pod opterećenjem nesvrstane odjeće.
One Day Stand je objekt koji ide u susret nepopravljivoj ljudskoj prirodi, koja stavlja lijenost ispred reda ili estetike. Ovaj skulpturalno-utilitarni spomenik podignut je u spomen na sve stolice pale pod opterećenjem nesvrstane odjeće.
Projekt je nastao iz svakodneve rutinske operacije – konstanstnog prebacivanja nošene odjeće sa stolice na krevet, s kreveta na stolicu i tako unedogled. Iako postoje rješenja za odlaganje odjeće, ona od nas traže ono što im ne želimo dati kada umorni dođemo kući – trud i pedantnost. Traže uredno provlačenje hlača kroz poprečne šipke, ogrtanje simuliranih ramena našim jaknama i košuljama, a odjeću zapravo samo želimo baciti u prolazu prema kupaonici, kauču ili frižideru. Ideja je bila stvoriti vješalicu ili stalak za odjeću koji neće negirati naše navike, već ih suprotno tome, prigrliti.
Glavni doprinos ovog produkta je to što uz svoju nenametljivu, a pomalo skulpturalnu vanjštinu, utjelovljuje utilitarni karakter predmeta, uvažavajući pritom teško promjenjivu ljudsku prirodu. Odjeća u tranzitu uvijek će ostati odjeća u tranzitu, pa umjesto da se borimo protiv nje, dajmo joj njezin legitimni teritorij. Produkt je dosta zahvalan za izvedbu, jer se prvobitna ideja i krajnji rezultat razlikuju vrlo malo. Osim manjih kompromisa u svrhu stabilnosti i detalja koji su se razvili putem, produkt zapravo izgleda jednako kao i inicijalna maketa.