Adriatic je jedinstveni art hotel koji čini neponovljivi ambijent u kojem se prožimaju fantazija i realnost – umjetničke intervencije i svakodnevni objekti. Postojeća zgrada smještena na atraktivnoj lokaciji uz more izgrađena je 1913. godine kao jedan od prvih hotela u regiji, danas jedini u urbanom tkivu grada Rovinja. Sveobuhvatnom obnovom i zajedničkim trudom kreativaca okupljenih oko 3LHDovog koncepta, hotel je transformiran u luksuznu žarišnu točku grada. U eksterijeru je zadržan tradicionalni, autentični povijesni izgled, dok je novi interijer za koji su zaslužni Studio Franić Šekoranja s 3LHDom vizualno bogat, eklektičan, suvremen, klasičan i elegantan, s mnoštvom tekstura, tonova i boja. Pri osmišljavanju koncepta naglasak je stavljen na stvaranje atmosfere i estetike a ne na restauraciju izvornog interijera. Glavna značajka interijera su site-specific instalacije, nadopunjene manjim radovima koji su pažljivo postavljeni/odloženi u interijeru svake sobe, čiji su autori poznati međunarodni umjetnici. Umjetničku kolekciju hotela, u kojoj će uživati znatiželjni gosti u potrazi za drugačijim iskustvom čini više od stotinu komada muzejske vrijednosti.
Adriatic je jedinstveni art hotel koji čini neponovljivi ambijent u kojem se prožimaju fantazija i realnost – umjetničke intervencije i svakodnevni objekti...
Umjetnike i umjetnine odabrala je kustosica Vanja Žanko. Oni rade u različitim medijima a na projektu ih je objedinila aktivna želja za dubljim povezivanjem s prostorom te aktivacijom lokacije i njezine baštinske vrijednosti. Stvaranje site-specific umjetničkih radova zahtjevalo je od umjetnika stalno fino podešavanje i ispitivanje vlastite prakse, te je rad na ovom hotelu predstavljao pravi suradnički izazov za sve uključene sudionike. Pri uređenju hotela interpretirani su njegovi povijesni slojevi, a umjetničkim intervencijama unesen je suvremeni kozmopolitski duh. Objekt se nalazi u zaštićenoj povijesnoj jezgri grada Rovinja, pa je u projektu obnove puno toga bilo unaprijed zadano. U potpunosti je ispoštovan stav konzervatora prema kojemu pri rekonstrukciji nije bila moguća suvremena reinterpretacija pročelja zgrade. U unutrašnjosti zgrade bile su dopuštene preinake. Investitorov zahtjev za ovu rekonstrukciju bio je da hotel ima prostrane sobe i da se ugostiteljski sadržaji u prizemlju orijentiraju prema svim gostima Rovinja. Prostori unutar zgrade zato su kroz niz zahvata maksimalno otvoreni i postali reprezentativni. Naglasak je stavljen na očuvanje postojećeg stubišta koje vodi od prvog do četvrtog kata. Novo stubište od prizemlja do soba postavljeno je ekscentrično u odnosu na prizemlje, kako bi se javni sadržaji hotela (caffe, brasserie) otvorili prema gradskom trgu. Svaki tip prostora unutar hotela tretiran je specifično i odiše drugačijom atmosferom: brasserie je udoban, u mediteranskim tonovima i isprepliće se s krajolikom, hodnici crno obojenih zidova osvjetljeni svjetlosnim umjetničkim instalacijama vode do bijelih i prozračnih soba s pogledom na urbani život grada. U sobama tamna ogledala na zidovima kupaonica negiraju prostor i klasične pravokutne tlocrte čine „anti-klasičnima“.